*
Portal Bošnjaci.net obilježavaju 9-godišnjicu postojanja svoga portala.Prije devet godina iz pepela je nikao portal koji je počeo sa par ljudi,a danas je tu čitava armija boraca koji kuju ovaj portal sa velikim zalaganjem,radom na putu istine i pravde.Zbog svega toga je ovaj portal trn u oku srbo-četnicima i rvat-ustašama.
S istinom portal postaje snažniji,jer istina je uvjek gore a laž je dole.S Allahovom pomoći da nas više ujedini i da više posjećujemo ovaj portal radi stalnog podsjećanja na zločin,genocid nad Bošnjacima.Zamoljavam moje posjetioce da se manu drugih kojekakvih portala i da se okrenu ovome portalu Bošnjaci.net,jer će sigurno naći mnogo toga korisnoga za sebe i za svoju djecu koju trebaju da uče šta se dešavalo sa Bošnjacima i šta se dešava sada.
Takođe zamoljavam moje posjetioce patriote Bosne,..prvenstveno Bošnjake da budu sponzor ovome portalu sa par dollara mjesečno,jer su danas ogromni troškovi za taj portal. Ako želiš pomoći,..evo klikni ovdje.
Nije samo u pitanju koštanje servera,..nego taj portal zahtjeva veće troškove zbog same široke mreže komuniciranja sa tehnikom,..piscima,.književnicima,..političarima ,,..gostima itd.Učini nešto sa par dollara i budi dio tima koji se bori za bolje sutra svih Bošnjaka pa i drugih religija.
Reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Mustafa Cerić postao je laureat još jednog međunarodnog priznanja.
Italijanska „Fondacija Ducci“ je obavijestila reisu-l-ulemu Mustafu Cerića da je donijela odluku kojom će nagradu za mir za 2012. godinu dodijeliti reisu-l-ulemi. U pismu se kaže: „Uzimajući u obzir Vaše relevantno i razumno zalaganje na promoviranju dijaloga među religijama i kulturama, Naučni komitet Fondacije Ducci je donio odluku da Vam dodijeli Nagradu za mir Fondacije Ducci za 2012. godine.“
Dalje se navodi da će ceremonija dodjele ovog priznanja biti u Campidogliou u Rimu, 20. marta, a tom prilikom priznanje će dobiti i Marco Impaglizzo, predsjednik kršćanske zajednice Sant’Egidio” i prof. André Azoulay, predsjednik Fondacije Anna Lindth.
Fondacija Ducci bavi se promoviranjem međukulturnog dijaloga. Nagrada za mir Fondacije Ducci ustanovljena je 2006. godine i sastoji se od bronzane skulpture koja predstavlja toranj Fondacije, a dodjeljuje se ličnostima koje svojim aktivnostima daju relevantan doprinos na smirivanju tenzija i razumijevanju među ljudima i kulturama.
Ranije nagrade za mir ove fondacije su dodjeljivane istaknutim ličnostima kao što su glavni rimski rabin prof. Riccardo Di Segni, generalni sekretar Italijanskog islamskog kulturnog centra prof. Abdellah Redouane, pisci Tahar Ben Jelloun i David Grossman, predsjednik Vatikanskog vijeća za kulturu kardinal Gianfranco Ravasi, libanski intelektualac Mohammed Al-Sammak, bivši izraelski ministar vanjskih poslova prof. Shlomo Ben Ami, bivši predsjednik Vatikanskog vijeća za pravdu i mir kardinal Roger Etchegaray, osnivač Tuniškog univerziteta prof. Mohamed Talbi.
Reisu-l-ulema je laureat najviših međunarodnih nagrada i priznanja za mir i doprinos međuvjerskom dijalogu, od kojih je, svakako, najznačajnija iz 2003. UNESCO-ova nagrada za mir Felix Houphouet Boigny za poseban doprinos međureligijskom dijalogu, toleranciji i miru u svijetu.
Godine 2004. postao je dobitnik Sir Sternbergove nagrade koju dodjeljuje Međureligijsko vijeće kršćana i Jevreja za doprinos međuvjerskom razumijevanju. Također reisu-l-ulemi je dodijeljena nagrada Theodor Heuss za 2007. godinu za predanost u posredništvu u krizi između Istoka i Zapada i u odnosima između religija koji su se naglo pogoršali nakon terorističkih napada u New Yorku, Washingtonu, Madridu i Londonu, te kao pouzdani branitelj slobode i demokracije koje su bile dovedene u pitanje tim razvojem u Evropi i širom svijeta.
Isto tako, treba istaknuti i nagradu „Eugen Biser“ za 2008. dodijeljenu u Minhenu za projekt Zajednička riječ, saopćeno je iz Službe za odnose s javnošću Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, prenosi MINA.
p r e n e s e n o
Dakle, Bošnjaci muslimani su zaista neobičan narod, kojeg nikako da ostave na miru neobični političari, intelektualci, novinari, kardinali, vladike, susjedi ili komšije koji imaju potrebu da ih stalno za nešto optužuju.
Da li zbog zlobe ili ljubomore, da li zbog straha ili osvete, ali nikako da se okane "ćorava posla" posla. Oni su jednostavno opsjednuti njihovom vjerom, kulturom, stilom života, njihovim karakterom, njihovim saburom, njihovim umjećem da žive i prežive unatoč svim njihovim zamkama, zavjerama, optužbama, progonima, pogromima i genocidima.
Gotova da nema ništa na ovome svijetu a da Beograd i Zagreb nisu za to optužili muslimane Bošnjake. Najduža i najžešća je "turska krivnja", pa onda redom dolazi optužba za panislamizam, islamizam, mladomuslimanizam, fundamentalizam, separatizam, mudžahedinizam, vehabizam, selefizam i, evo sada, za velikobošnjački hegemonizam i za saudijsko-filmski truizam.
Dakle, to je opsesija naših komšija i susjeda. I ona će, čini se, trajati dok mi trajemo. A muslimani Bošnjaci će trajati do Božje volje i njihovog jedinstva i sloge na pravom putu.
Zato muslimani Bošnjaci trebaju biti ponosni na sebe i svoju prošlost, podignute glave koračati kroz sadašnjost usmjereni ka budućnosti; ići dalje do sljedeće optužbe i etikete, jer optuživanje i etiketiranje muslimana Bošnjaka su poslastica njihovih susjeda i komšija, a Bošnjacima poruka da ih nisu zaboravili. Da ih nisu skinuli sa nišana! ( Rijaset )
Nedavna proslava krsne slave tzv. „republike“ srpske na najgori mogući način pokaza svu patologiju zla političkog i vjerskog establišmenta neofašizma srpske zvanične politike.
Turobna činjenica da zvanična Srbija i vlasti genocidnog entiteta proslavljaju godišnjicu (ne)postojanja tzv.,...
Turobna činjenica da zvanična Srbija i vlasti genocidnog entiteta proslavljaju godišnjicu (ne)postojanja tzv.
„srpske“ uz blagoslov crkve, kao crkveni (državni) praznik, dovoljno govori o mentalnom sklopu samozvanog „nebeskog naroda“
Turobna činjenica da zvanična Srbija i vlasti genocidnog entiteta proslavljaju godišnjicu (ne)postojanja tzv. „srpske“ uz blagoslov crkve, kao crkveni (državni) praznik, dovoljno govori o mentalnom sklopu samozvanog „nebeskog naroda“, ogrezlog u mitomaniji paganskih običaja.
U dvadesetprvom vijeku, u Evropi, tačnije šeher Banja Luci, lideri Srbije i Crne Gore proslavljaju godišnjicu genocidnog, u Dejtonu krštenog „kopileta“. Kao i početkom devedesetih godina prošlog vijeka kada su i začeli „moralno čudovište“ i sada proslavljaju zločince i slave zločin. Dok se civilizirani dio čovječanstva zgražava nad materijalnim dokazima koji se iznose pred Haškim tribunalom, na suđenjima ratnim zločincima (organizatorima i učesnicima kolektivnog brutalnog čina silovanja multietničke R.BiH), njihovi nasljednici slave?!
Lažima i obmanama uz blagoslov SPC iznova manipulišu širokim narodnim masama spremajući kolektivno samoubistvo vlastitom narodu. Negirajući činjenice i surovu istinu da Srbi u manjem entitetu Republike Bosne i Hercegovine žive na bošnjačkoj zemlji i u kućama u kojima su na najbrutalniji način ubijeni njihovi vlasnici, legitimni stanari, lideri Srba iznova daju neoborive argumente i pravo žrtvama genocida da takvu neprirodnu vještačku tvorevinu nazivaju genocidnom.
Psihologija, sociologija, medicina, patologija... ostaju zatečene ovakvim ponašanjem srpskih političara i crkvenih „velikodostojnika“. Pomenute nauke nemaju odgovora niti definicijena ovakvo sramno ponašanje srpskih zvaničnika. Koja nauka i filozofija može obijasniti stanje mentalnog sklopa svijesti bezobraznog i oholog srpskog političara spremnog da i pored presude Međunarodnog suda pravde, Haškog tribunala i miliona materijalnih dokaza o počinjenim zlodijelima pokušava negirati genocid i braniti zločin!
Polupismeni primitivni egocentrik, sklon skandalima i brutalnostima ne samo da negira genocid, već ide i korak dalje, pa pokušava plasiranjem i neprestalnim ponavljanjem patoloških laži mijenjati historiju. Perfidnim pružanjem logistike nacional-fašizmom, kloniranom voždu laktaškom, izvanredno ilustruje kulminaciju nemorala i moralnog pada zvaničnog postratnog Beograda. Uplitanjem i grubim miješanjem Beograda u integritet i suverenitet jedinstvene države Bosne i Hercegovine kontinuiran je nastavak Miloševićeve genocidne politike.
Istina ovoga puta u mnogo perfidnijem obliku. Statistika o broju povratnika bošnjačke i hrvatske populacije u entitet, moralno čudovište, predstavlja nacionalnu sramotu srpske politike i ličnu kartu najveće balkanske kosturnice, brižljivo planirane i dobro osmišljene upravo u Beogradu.
Kako nazvati i imenovati likove spremne da nastave život u kući žrtve? Može li normalan ljudski um zamisliti monstruma koji čizmom gazi glavu muslimanske bebe u trpezariji kuće ili siluje djevojčicu od osam godina? Kojom imenicom nazvati autore Memoranduma?
Kakva je to nacionalna biblija koja počiva na genocidu, a od ljudi pravi zločince. Šta reći o vladiki koji blagosilja zločince i drži propovjed u kojem poziva na klanje muslimana govoreći da je to najveći čin bogoštovlja i odanosti crkvi i bogu? Šta reći o bezobrazluku i drskosti srpskih zvaničnika koji odlučiše da Osnovnu školu u Srebrenici nazovu Njegoševim imenom?
Na ovaj način srpski ultranacionalisti, patološki mrzitelji različitosti i civilizacijskih normi ponašanja, obožavaoci pljačke i ekstra profiti, pokušavaju narod držati u mraku mitomanije Dušanovog carstva, iako u neposrednom susjedstvu imaju izvanredan primjer čovječnosti.
U civiliziranim državama i zajednicama organizatori i počinitelji zločina su trajna moralna mrlja na savjesti svihgrađana. Generacije potomaka zločinaca osjećaju teret svojih predaka. Građanska društva odriču se takvih izroda i pokušavaju nadoknaditi i ublažiti patnje stradalnika i njihovih potomaka. Lideri naroda koji u svojim redovima imaju radikalne elemente spremne za činjenje zla, koriste sva pravna legitimna zakonska sredstva da spriječe širenje i oživljavanje takvih nakaznih ideja.
Traže načina da se izvinu žrtvama i ulažu ogromne napore da žrtve prevaziđu traume i nastave, kakav takav, normalan život. Ne pada im napamet da pokušavaju relativizirati i opravdati zločince i zločin. Naprotiv, svim silama se trude da počinioce zločina stigne zaslužena pravda, a preživjele žrtve povrate svoja materijalna dobra.
Pri tome država daje ogromna sredstva i ulaže veliku energiju u obnavljanju i stvaranju normalnog građanskog i demokratskog društva. Kod zapadnog sistema vrijednosti privatna svojina ima status svetosti. Slobodno možemo reći da privatni posjed i vlasništvo ima veću vrijednost čak i od samog čovjeka. Ovakav primjer imamo u odnosu Njemaca prema Jevrejima.
Izvanredan primjer čovječnosti i humanizma postratnog odnosa između potomaka počinioca i žrtvi zločina. Nažalost, odnos Jevreja prema palestinskoj braći predstavlja zaborav vlastitog stradanja i tamnu mrlju na savjesti izraelske nacionalne filozofije.
Poučeni ovakvim primjerima imperativ i sveta obaveza svakog pojedinca bošnjačkog naroda jeste borba protiv zaborava. Stalno podsjećanje, pominjanje i priča o genocidu vodi upravcu nebeskog smiraja nevinih stradalnika. Ni po koju cijenu nedozvoliti da zločinac ostane miran sve dok ga ne stigne zaslužena kazna, predstavlja najbolju garanciju u borbi protiv ponavljanja zločina.
Zaborav sigurno dovodi do saučesništva u zločinu. Zato vitalni nacionalni interes Bošnjaka jeste jedinstvo i borba protiv zaborava. Zahvaljujući zaboravu i olahkom prelaženju preko ovih svetinja u Banja Luci proslavljaju godišnjice genocida, a Crnom Gorom vladaju ratni drugovi Slobodana Miloševića. Ležernost prvih i obožavanje dželata u Crnoj Gori od strane drugih vodi u pravcu nestanka bošnjačkog korpusa.
Dakle, posebna odgovornost i sudbina budućih bošnjačkih pokoljenja počiva u rukama Bošnjaka Crne Gore, nažalost sigurnih glasača vladajuće ratne partije. Ukoliko i dalje ostanu samo sigurni glasovi i poslušna glasačka mašinerija bojim se da uskoro u Rožaju, Plavu, Gusinju, Bijelom Polju... ne odjekne pjesma: „Krsna slava i tri prsta...“
Zar samo prije sto godina Bošnjaci Plava i Gusinja nisu preko noći genocidnim pokrštavanjem postali hrišćani? Taj događaj se desio u nezavisnoj Crnoj Gori, iako su Bošnjaci bili lojalni kralju, a Crna Gora u miru. Sve važne stvari u politici odvijaju se iza scene. Važni događaji počinju malim dešavanjima.
p r e n e s e n o
Narod koji se diči zločinima i slavi genocid
Piše: Safet Kadić
Četiri jahača apokalipse već odavno jašu ovom ukletom zemljom s tim da je unazad dva stoljeća Kuga ustupila mjesto Srbima. Devetojanuarska eresovska slavljenička parada povodom 20. godišnjice održavanja zavjereničke tzv. skupštine odbjeglih srbskih poslanika iz Skupštine SRBiH, na kojoj je donesena deklaracija o proglašenju "srbske republike BiH" jedna je od najneljudskijih i najnemoralnijih postgenocidnih provokacija i otvorenih izliva neprijateljstva prema Bošnjacima.
Ta deklaracija praktično predstavlja proglas o početku srbsko-crnogorske agresije na BiH, progona i iztrebljenja Bošnjaka i implicitnu odluku o genocidu. Umjesto da su se poklonili žrtvama, oni su se poklonili genocidnom monstrumu u liku RS-a.
Crkveno blagosiljanje genocida
Umjesto da kao svi normalni ljudi i narodi tu godišnjicu izkoriste da osude taj genocidni projekat, pruže ruku izvinjenja Bošnjacima i zatraže od njih oprost i pozovu na pomirenje, oni otvaraju stare rane i produbljuju neprijateljstvo. Jer, taj datum predstavlja početak genocida nad Bošnjacima i zato bi ga najprikladnije bilo obilježavati kao Dan bosanskog sjećanja na genocid, a ne dan slavljenja genocida.
Takvu sadističku seansu može prirediti samo satana (iblis, šejtan) i u njegovom satanskom (šejtanskom) kolu mogu igrati samo satanski (šejtanski) sinovi. Drugačije se ne može shvatiti to orgijanje po krvi i kostima stotina hiljada masakriranih civila Bošnjaka i Hrvata. Uspili su, nažalost, obenđijati i biskupa Komaricu da se uhvati u to kolo s nečastivim. Želim i dalje vjerovati da taj Komaricin salto mortale nije njegov dobrovoljni izbor.
Jer, RS je samo eufemizam za "genocidni entitet" i "entitet masovnih grobnica". Sam kolovođa fizički nije bio prisutan, jer se tom sotoni upravo sudi u Hagu za genocid što ga ovi proslavljaju. Ali njegov duh, kao i svih ovih postdejtonskih godina, lebdio je nad njima. Dovoljno je citirati samo velikosrbskog pravoslavnog vođu, patrijarha Irineja, koji je na toj šovinističkoj procesiji rekao: „Neka je sretan ovaj dan i neka je blagoslov Božiji na narod i "republiku srpsku", najmlađu srpsku državu.“ Zar se treba čuditi šovinističkom divljanju, odnosno srbovanju, velikosrbskih junoša kad im duhovni vođa blagosilja genocid.
Nije se teško prisjetiti da je na tom neustavnom skupu srbskih poslanika na Palama, koji su prekršili zakletvu datu u Skupštini SRBiH i skovali antidržavnu zavjeru, genocid je jasno nagovijestio njihov politički lider, crnogorski Srbin Radovan Karadžić, koji je sâm sebi namijenio i dodijelio ulogu epigona vožda srbskog ustanka Karađorđa. Na toj skupštini Karadžić je jasno kazao da oni rade posao koji je započeo Karađorđe prije 200 godina.
Proglašenjem "srbske republike BiH" dovršava se Karađorđev ustanak koji traje neprekidno 200 godina i da stvaranje nove srbske države znači dovršetak Karađorđevog ustanka, rekao je Karadžić. Za tih 200 godina Srbi su izvršili deset genocida nad Bošnjacima sa milionskim žrtvama. Svih tih stoljeća oni su vješto i umješno to zataškavali, a Bošnjaci nečasno, ponizno i suicidno šutili.
Ali o tome postoje sjećanja, postoje materijalni dokazi i argumenti, koji će se kad-tad iznijeti na svjetlo dana. Tada je započelo krvno neprijateljstvo ovih naroda, samo što to Bošnjacima niko nije rekao. I ono je ovim projektom nastavljeno. Očito je Karadžić tako sebi odredio ulogu savremene replike Karađorđa, a sljedstveno tome, Dodik se uživio u ulogu Miloša Obrenovića, koji je od sultana izposlovao autonomiju za kneževinu Srbiju u okviru Osmanskog carstva, koja je međunarodno legitimirana na Berlinskom kongresu.
Tako je pravoslavna Srbija tada postala granična pokrajina Otomanskog carstva prema kršćanskoj Evropi, a dotadašnja granična pokrajina, muslimanska Bosna, predata je kršćanskoj Austro-Ugarskoj na upravljenje.....
p r e n e s e n o
Bugojanski Bošnjaci sablasno šute na sve što se oko njih dešava
Piše: Ramiz Hodžić
Nakon oreola crne rupe Federacije, grada taoca za Hrvate u kojem se krše osnovna ljudska prava, nedavnim čitanjem optužnica za četiri pripadnika Armije Republike Bosne i Hercegovine za navodne zločine nad Hrvatima Bugojna,ovaj je grad dobio još jedan epitet -grad u kojem se provodio udruženi zločinački poduhvat. Upravo će ovaj događaj,čak vjerovatno i više od samih presuda pripadnicima Armije RBiH , donijeti političkim predstavnicima hrvatskog naroda ,ponovo u ruke ,odličan alibi za neophodnost formiranja političke i vojne secesionističke tvorevine Herceg-Bosne.
Jednom rječju permanentan pritisak na više frontova ,sve više ,ma kako to za Bošnjake bila gorka spoznaja , secesionističke nakane bosanskih Hrvata uspijevaju na pijedestal Hrvate Bugojna od zločinaca za stravične zločine u naselju Vrbanja ,pretvoriti u žrtve, što i jesu ,ali samo u smislu stradanja i nestanka 20 njihovih sugrađana. Ljudi nisu brojke,i statistika,ali su po pitanju „slučaja“ Bugojna neophodna poređenja u brojkama.
Te brojke ne odgovaraju stvarnom stanju na planu procesuiranja odgovornih za zločine u Bugojnu . Za nestanak 20 hrvatskih vojnih i političkih predstavnika do sada je odgovaralo pet pripadnika Armije Republike Bosne i Hercegovine ,a za ostale događaje vezane za sukobe Armije i HVO-a još četiri ove vojne formacije .
Protiv jednog pripadnika Armije u toku je istražni postupak. Za 45 zvjerski ubijenih bošnjačkih civila, osuđen je na sedam godina,tačnije nagodbom sa Sudom , Slavko Šakić. On je dakle priznao zločin i praktično je „pokupio“ 45 ubijenih bošnjačkih civila u ime pripadnika HVO-a. Za 20 nestalih bugojanskih Hrvata osuđeno je pet pripadnika Armije RBiH ,uglavnom se radilo o dokazivanju krivice po komandnoj odgovornosti . Utisak je da Bošnjaci sablasno šute na sve što se oko njih dešava po ovim pitanjima .
No, nije tako .Nažalost ,da li slučajno ili namjerno Tužilaštvo BiH i tužiteljica Slavica Terzić ovaj su proces odveli u vode pristrasnosti . Tužiteljici Terzić se stavljaju na dušu propust u pogledu dva osnovna sudska postulata :hronologija događaja i uzročno posljedična veza. „ Da se poštuju ovi postulati procesi za zločine bi se odvijali hronološki ili u najmanju ruku istovremeno . Šta mislite da se pokrenuo proces protiv nalogodavaca i izvršilaca zločina u Vrbanji , kao što se trebao i morao pokrenuti prije procesa za nestanak Hrvata Bugojna ,jer se Vrbanja i faktički desila ranije.Ali nije, i nažalost mi sumnjamo u dobre namjere Tužilaštva i sudstva u našoj zemlji .
Mi smo na to ukazivali više puta ,na kraju pokrenuli smo i ne koliko pritužbi na pristrasnost i neobjektivnost Slavice Terzić“, kaže predsjednik udruženja „ Porodica stradalih Vrbanja 1993.“ Mirsad Teskeredžić. Uz to predstavnici bugojanskih boračkih organizacija i Islamske zajednice upriličili su i nekoliko sastanaka sa najvišim bošnjačkim predstavnicima u vlasti ,konkretno Harisom Siljadžićem i Bakirom Izetbegovićem ,ali od tih sastanaka nije bilo većih efekata. Jednostavno, u bošnjačkim boračkim udruženjima Bugojna krivcima za ovakvo stanje vide u pasivnom odnosu razjedinjene bošnjačke politike naspram značajnih državnih institucija ,kakve su bez sumnje Tužilaštvo i sudstvo Bosne i Hercegovine.
Ove su instuitucije bez trunke „borbe“ prepustili predstavnicima druga dva naroda, čiji se predstavnici na svojim funkcijama zahvaljuju na način da „odlično rade svoj posao“ , kaže nam ogorčeno predstavnik jedne bugojanske boračke organizacije ,koji je želio ostati anoniman i dodao : - Možda će zvučati nestvarno ,ali samo jedan posjet delegacije HDZ-a i bugojanskih hrvatskih udruga Željku Komšiću prije nekoliko godina donio je ekspresan početak procesa protiv bugojanskih ratnih komandanata .
Bošnjaci su Komšiću dali i na prošlim i na ovim (oktobarskim izborima 2010. godine op.a.) najviše glasova, a on nas danas kulturno zavlači.Za Bošnjake i svoje bivše saborce nije uradio ništa ,a mislim da je mogao. Ako ništa, mogao je i morao svojim mehanizmima natjerati tužiteljicu Terzić da...
p r e n e s e n o
Kamen temeljac za vojnu diktaturu u Americi
Prijevod s njemačkog: Sejfuddin Dizdarević
Desilo se jednog dana u prošloj godini, kada su ljudi bili zauzeti svim drugim, samo ne politikom, da je američki predsjednik, Barack Obama, potpisao „National Defense Authorization Act“ (NDAA), koji američkoj vojsci daje još više ovlašćenja pored onih koja već ionako imaju. Upitno je zbog čega je 97% senatora glasalo za novi zakon, koji još više uskraćuje građanska prava i onemogućuje pravo na sudski proces.
Iako se američki predsjednik Obama, prilikom početka svoga predsjedničkog mandata izjasnio da neće donositi još više antiterorističkih zakona, koje je potpisivao njegov prethodnik Bush, pogazio je svoje obećanje i rigoroznije ih sprovodi u praksu nego Bush. Reakcije na 11.09.
Kao reakcija na napade 11.09., predsjednik Bush je potpisao zakon „USA Patriot Act,“ koji treba da ojača Ameriku i da na raspolaganje stavi instrumente koji bi spriječili terorizam. Ali iza ovih namjera su se skrivale i brojna ograničenja jer su mnoga ljudska i civilna prava bila uskraćena.
Kroz taj zakon je postalo legalno, osobe koje su stajale pod sumnjom za terorizam, a koje nisu imale američko državljanstvo, na neodređeno vrijeme i bez sudskog procesa držati zatočenima. Pored toga, FBI-ju je olakšano prisluškivanje jer su telekomunikacijske firme dužne dostaviti sve podatke vezane za telefoniranje i korištenje interneta svojih klijenata. Uz to, FBI je dobio pravo da vrši pretres kuća bez znanja vlasnika, da ima uvide u financijske transakcije građana čak i kada ne postoji konkretna sumnja za kriminalni akt.
Pored toga, CIA koja ne podliježe nikakvoj kontroli, ima pravo da bude aktivna i u samoj Americi, a ne samo u inostranstvu, kao do sada.
Paralelno sa ovim regulativama u Americi je zavladala prava histerija po pitanju straha od terorizma. Ona je olakšala mjere koje su od tada donešene i vlada nije morala da računa sa otporom građana protiv ovakvih zakona – jer su im ‚prodani‘ kao neophodno sredstvo za očuvanje sigurnosti za Ameriku.
Ovdje se mora napomenuti da je politika dala svoju saglasnost za nehumane i ilegalne prilike koje su vladale u logorima, pogotovo na Guantanamu. Retoričkim trikovima zarobljenici su bili proglašavani kao ‚ilegalni borci’ a ne kao ‚borci u oružanom konfliktu‘ čime im je oduzeto svako pravo pozivanja na ženevske konvencije. Poboljšanje situacije za tamnošnje zarobljenike je bila jedna od predizbornih obećanja Obame...
p r e n e s e n o
Služba za odnose s javnošću Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini u povodu izjave vrhbosanskog nadbiskupa Vinka kardinala Puljića u Australiji, izdala je saopćenje za javnost u kojem se kaže:
Devetog januara 2012. godine reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić je posjetio Ured nadbiskupa vrhbosanskog Vinka kardinala Puljića i zadržao se sa njim u dužem prijateljskom i komšijskom razgovoru. Tim povodom je izdato i zajedničko saopćenje u kojem su dva vjerska poglavara pozvali na dijalog, smirivanje tenzija u društvu i istaknuli da njihovo zajedničko djelovanje na širenju međuvjerskog dijaloga ima europski i svjetski značaj, ako se zna da je reisu-l-ulema Cerić aktivni sudionik Muslimansko-katoličkog foruma na svjetskoj razini te da je Saint Egidio, katoličko udruženje iz Rima, odlučilo da ove godine u septembru održi svoj godišnji međunarodni susret za mir u Sarajevu. .....
Vijest o susretu reisu-l-uleme i kardinala u Sarajevu primljena je sa dobrodošlicom i olakšanjem, kako među domaćim tako i međunarodnim posmatračima.
Kardinal Puljić se nije ni jednom riječju požalio reisu-l-ulemi na težak ili neravnopravan položaj katolika u Sarajevu, niti je spominjao broj izgrađenih džamija, niti je brojao koliko ima „vehabija“ u našoj zemlji. A mogao je vrhbosanski nadbiskup Vinko kardinal Puljić sve to prijateljski i komšijski kazati reisu-l-ulemi dr. Mustafi Ceriću, koji ga je posjetio u njegovom domu i na taj način mu ukazao poštovanja i priliku da mu kaže sve što mu je na srcu i oko džamija u Sarajevu, i oko „vehabija“, i oko islamizacije Bošnjaka, i oko „vraćene“ imovine muslimanima, i oko „škola i drugih sfera društvenog života“, pa i oko položaja muslimana i katolika ne samo u Sarajevu, već u Mostaru, Stocu, Prozoru, Banja Luci itd.
Mogao je to kardinal Puljić sve kazati reisu-l-ulemi dr. Ceriću i čuti njegovo mišljenje o svim tim pitanjima, onako u duhu kolegijalne i komšijske solidarnosti i dobre volje.
Umjesto toga vrhbosanski nadbiskup Vinko kardinal Puljić je otišao u humanitarnu, odnosno misionarsku katoličku organizaciju „Pomoć crkvi u nevolji“ (ACN), u Blektaunu u Australiji, da optuži svoj grad, svoju zemlju i svoje komšije muslimane Bošnjake zbog toga što podižu džamije, što među njima ima između 3.000 i 5.000 „vehabija“, ali državna vlast nema hrabrosti da ih „očisti“, kao što su imale one vlasti što očistiše muslimane Bošnjake iz Prozora, Stoca, Mostara, Čapljine, Livna itd. Kardinal je optužio svoje komšije muslimane Bošnjake, što će reći Islamsku zajednicu u Bošnjaka, za islamizaciju Bošnjaka, koji su skoro bili pristali na deislamizaciju tokom proteklih nekoliko decenija. Proces deislamizacije Bošnjaka je, na žalost kardinala Puljića, zaustavljen.
A zaustavili su ga muslimani koji su preživjeli genocid, logore Gabele, Heliodroma i drugih mjesta, koji su prolazeći kroz golgotu stradanja i mučenja vratili svoj ponos na islam, na svoje ime, na Nadbiskupu smetaju džamije i muslimani: Reis-l-ulema dr. Cerić i kardinal Puljić svoju tradiciju, na svoju kulturu, na svoju zemlju, koji ne daju na sebe, koji se uspješno brane od deislamizacije tako što prihvataju da uče o islamu i da ga prakticiraju, pa im je islamizacija draga.
Mogao je kardinal Puljić obavijestiti svoju braću katolike u Blektaunu u Australiji o broju ubijenih muslimana Bošnjaka u Ahmićima, mogao ih je informirati o tome ko je srušio Stari most u Mostaru, mogao im je kazati i broj muslimana Bošnjaka koji su bili zatočeni u logorima po Hercegovini koje su držali Hrvati katolici, mogao je kardinal Puljić svojoj braći kazati i broj optuženih katolika Hrvata za ratni zločin u Bosni i Hercegovini.
I, naravno, mogao se kardinal Puljić pohvaliti svojoj braći u Australiji da je završio projekat ukupne površine od 5.365,99 metara kvadratnih, a da Rijaset Islamske zajednice još uvijek nije podigao svoje sjedište, iako je „muslimanima vraćena sva imovina“.
Žao nam je, ako je tačno to što su mediji prenijeli, što je kardinal Puljić na takav način predstavio svoj grad, svoju zemlju i svoje komšije svojoj braći katolicima u inozemstvu i na taj način pokazao dva lica, jedno za međunarodnu, a drugo za domaću javnost. Ljubav je bolja od mržnje; istina je sigurnija od laži. No, unatoč svemu Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini ostaje dosljedna svome obećanju da se u Sarajevu, ako Bog da, održe međunarodni susreti za mir i na taj način pokaže i demantira sve tužbe i optužbe koje nas ovih dana pogađaju sinhronizirano i od istočnog i od zapadnog susjeda.
Muslimani Bošnjaci će s ponosom i ljubavlju prema svome i poštovanjem prema drugome, ako Bog da, ostati i opstati u svojoj vjeri i na svojoj zemlji. A svačije optužbe i neistine neka povijest bilježi, a Bog sve zna i sve čuje, kaže su u saopćenju Službe za odnose s javnošću Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.
p r e n e s e n o
Praznoglavi crkvenjaci Bosne
Piše: Željko Milićević
Baš sam se bio nabrusio oglasiti se na kukavički čin biskupa Banje Luke, Franje Komarice, koji je nedavno odlučio prihvatiti „nagradu“ od genocidaša, i poslati protestno pismo u toj svezi Vinku kardinalu Puljiću, kad pročitah najnoviju vijest o kukavičkom činu blaćenja Sarajeva, Bosne, ......
nastavak na Bosnjaci.net
Nobelovac? Shimon Peres podržava genocid
Piše:Marjan Hajnal
Gospodine predsjedniče Shimon Peres, Vi smišljeno i sukcesivno podržavate genocid! Prijemom nadmenog kriminogenog demagoga Milorada Dodika u zvaničnu posjetu Izraelu, nanosite ogromnu i teško popravljivu štetu Republici Bosni i Hercegovini, suverenoj zemlji, priznatoj članici Ujedinjenih naroda. ...... nastavak na Bosnjaci.net
Bal vampira u Boriku
Piše:Muhamed Mahmutović
U banjalučkoj dvorani „Borik“ na godišnjicu utemeljenja genocidne tvorevine na teritoriji BiH, održao se bal vampira iz devedesetih godina prošlog stoljeća, koji su već odavno zauzeli svoja mjesta u vječnoj džehennemskoj vatri. Duhovi Slobodana Miloševića, Franje Tuđmana,......
nastavak na Bosnjaci.net
Sugestija da svi teroristi imaju vjerski predznak
Piše:Enver Alić
Teško se odlučujem da nekoga nešto molim ili da sugeriram, ali sljedeće što ću moliti i tražiti za mene je obligacija od Dragog Boga zadata. Da bar riječju otklonim nagomilano zlo. Duboko vjerujem da su sredstva javnog informisanja sahiruni i meleuni (sihirbazi i sluge moćnika) današnjice,...... nastavak na Bošnjaci.net
Dječije kosti uzidane u temelje šumske
Piše:Hariz Halilović
Prije par dana slavila se jubilarna dvadestogodišnjica RS-a (Reicha Šumskoga). Na toj izvrnutoj manifestaciji Predsjednik Šumski govorio kako je i zašto se sklepao RS. I sve naopako izbiflao. Nigdje genocida, nigdje konc-logora, strijeljanja, protjerivanja, silovanja, otimačina, naci-četnika…...... nastavak na Bošnjaci.net
Potreba za čovjekom od djela
Piše:Fahrudin Vojić
Motiv za nastanak ovog teksta je izreka Alije r.a., koju je izrekao kada je postao halifa, a to je bilo u vrijeme nemira kada je Osman r.a. ubijen, da se popeo na minber - prva njegova hutba i sve što je on tada kazao, bilo je:......
nastavak na Bošnjaci.net
Hapšenje savjesti grada
Piše:Fatmir Alispahić
Ja živim u jednom gradu, a da ne živim u ovom, živio bih u nekom drugom, i opet bih se trudio da imam domaćinski odnos prema svojoj čaršiji. O ovom mom gradu sam napisao nekoliko monografija (Tuzland, Tuzlanski nekrologij, Ubistvo svitanja, Narodno pozorište Tuzla 1949-1999),......
nastavak na Bošnjaci.net
Bosanski jezik
Piše:Sulejman Aličković
Oni koji tim dekretima ukinu ime, mogu da te nazivaju kako hoće. Reći će i da si nacionalno neopredijeljen. Kada tvoj jezik moćniji proglase svojim - ostaješ bez njega. Ako velike epove tvog naroda (Omer i Merima i Hasanginica) proture u Evropu kao svoje, a nose imena tvoja,.....
nastavak na Bošnjaci.net
Uloga žene u izgradnji društva u kojem vladaju moralna načela
Piše:Mersada Nuruddina Agović
Neprikosnovena je prioritetna uloga žene koju ona kao vjernica, supruga, majka, odgajateljica, ,stub' kuće i porodice ima u očuvanju moralnih vrijednosti i načela, radi čega takva žena uživa poseban ugled u okolini u kojoj živi i društvu uopće.......
nastavak na Bošnjaci.net
Druga strana medalje
Piše:Mugdim Galijašević
Bosna i Hercegovina. Suverena država, članica Ujedinjenih nacija. Mnogi bi da je na bilo kakav način dokinu. I najvećem laiku je jasno da se to neće dogoditi, ali nažalost jasno je da će narod zemlje podijeljene na dva entiteta, a neki bi još koji, dugo živjeti na ivici provalije.......
nastavak na Bošnjaci.net
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini najoštrije osuđuje drsko izricanje uvredljivih kvalifikacija o reisu-l-ulemi dr. Mustafi Ceriću od strane vladike zahumsko-hercegovačkog i primorskog Grigorija i otvoreno miješanje Srpske pravoslavne crkve u poslove Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.
Islamska zajednica je krajnje iznenađena i zatečena kvalifikacijama vladike Grigorija, jer Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini i reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić nisu dali nikakav povod, prozivali ili komentirali rad Srpske pravoslavne crkve i njenih vjerskih autoriteta, osim ako vladika Grigorije i Srpska pravoslavna crkva ne osjećaju potrebu da brane uvjerenja svojih prijatelja koji šire opasnu propagandu da ne mogu suditi sudije muslimani .....
da se u muslimane ne može imati povjerenje, da su prijetnja povratnici muslimani koji idu u džamiju, bave se pčelarstvom i lovom, da je BiH hrišćanska zemlja, te izjave kako su muslimani „genetski kvaran" materijal.
Nakon kontinuiranog pritiska i slanja poruka mržnje i zastrašivanja od strane nekih srpskih političara, muslimani i Islamska zajednica sada svjedoče o uključivanju Srpske pravoslavne crkve u taj proces. Pokazuje se kako im smeta sloboda muslimana, te crkveni autoriteti pružaju nesebičnu podršku toj srpskoj prijetećoj politici i spremni su je braniti i opravdati.
Treba podsjetiti da je vladika zahumsko-hercegovački i primorski Grigorije i ranije verbalno vrijeđao predstavnike Islamske zajednice. Tokom učešća u emisiji RTRS "Oči u oči", 29. 02. 2008., vladika je o tadašnjem glavnom imamu Medžlisa Islamske zajednice Trebinje Huseinu ef. Hodžiću kazao da ima jedan hodža u Trebinju koji je sto posto lud, „došao iz Teočaka i hoće da bude veliki".
Netom po ustoličenju, srpski patrijarh Irinej je 27. 01. 2010. obznanio kako Srpska pravoslavna crkva razumijeva islam: „Mi znamo šta je otprilike filozofija i psihologija islama. Oni kada su u manjem broju umeju da se ponašaju i da budu korektni. Kada postanu ravni po broju, onda oni već dižu glavu, a kada postanu nadmoćni i superiorni, čine pritisak ili da se isele, ili da se priđe njima.
To je filozofija islama." Da li u nedostatku vlastitih ideja ili ne, ali krajem decembra 2011. godine Milorad Dodik je tokom boravka u Beogradu muslimane Bošnjake osvježio idejama i mišljenjem patrijarha Srpske pravoslavne crkve Irineja rekavši „muslimani na prostoru gdje žive i gdje su manjina treba da budu dobri sa lokalnim okruženjem, a onda kada postanu većina da grade državu sa šerijatskim predznakom i to je nešto što se u BiH apsolutno može da vidi".
Podrška Srpske pravoslavne crkve onim srpskim političarima, koji u posljednje vrijeme intenzivno promoviraju netrpeljivost i mržnju, Bošnjake muslimane podsjeća na blagoslov Škorpiona koji su monstruozno „metkom u zatiljak" strijeljali bošnjačke mladiće tokom vršenja genocida. To Bošnjake muslimane podsjeća na sistematsko rušenje džamija izvan ratnih zona, kao što je to bilo u Banja Luci, Foči, Trebinju, Gacku, Bileći, ili na izgradnju crkve na temeljima džamije u Diviču kod Zvornika, ili u dvorištu nane Fate Orlović.
Zašto vladika Grigorije i Srpska pravoslavna crkva nisu jasno i nedvosmisleno osudili genocid, blagoslov Škorpiona, rušenje džamija? Kada će izmjestiti crkvu iz dvorišta nane Fate Orlović ili čekaju da nana Fata umre? Ko podržava svetosavizaciju pola Bosne i Hercegovine, krsne slave državnih institucija?
Kakva je poruka poslana Bošnjacima dolaskom patrijarha Irineja u Banja Luku da 9. januara „osvešta" datum koji bijaše uvod u procese koji su završili genocidom nad Bošnjacima? Zašto Srpska pravoslavna crkva šuti na agresiju države Srbije na Islamsku zajednicu u Srbiji?
Pitanje održavanja izbora je unutarnja stvar Islamske zajednice i njenih članova i oni nisu ovlastili Pravoslavnu crkvu i vladiku Grigorija da im komentiraju izbore i daju svoje sudove o unutarnjim kretanjima i odnosima u Islamskoj zajednici. Treba li podsjetiti da se Islamska zajednica nije miješala u izbor srpskog patrijarha, kaže se u saopćenju Službe za odnose s javnošću Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.
p r e n e s e n o
Srpska pravoslavna crkva 27. januara slavi dan svog utemeljivača, države i školstva - Svetog Save. Savindan se obilježava u svim školama u Srbiji i Republici Srpskoj kao radni, ali nenastavni dan - školska slava.
Đaci i prosvjetni radnici proslavljaju Savindan svečano, uz priredbe, akademije i sječenje slavskog kolača. Ovo znaju svi u BiH uključujući i međunarodne predstavnike koji se previše ne bave ovim problemom. Školska slava u Republici Srpskoj dokaz je dvostrukih aršina pristupa međunarodne zajednice prema društveno – političkom uređenju Bosne i Hercegovine.
Međunarodni predstavnici su izuzetno osjetljivi na svaku priču o islamskoj vjeronauci u dječijim vrtićima i školama. Zahvaljujući Wikiliksu prošle godine su objavljeni dokumenti Ambasade SAD u Sarajevu u kojima je islamska vjeronauka predstavljena na veoma negativna način. A o školskoj slavi u RS-u ni slova. Pisali bi Amerikanci i o školskoj slavi u RS-u da je to islamska slava, ovako pošto je kršćanska njima ne smeta. p r e n e s e n o
Bošnjačka kulturna zajednica najoštrije osuđuje krajnje neprihvatljivu, zlonamjernu i tendecioznu izjavu patrijarha SPC, Irineja, datu medijima u Banjoj Luci, 9. januara 2012. godine, prilikom svoje prve zvanične posjete Bosni i Hercegovini, kojom negira suverenitet i teritorijalni integritet......
ove države, a manji bh entitet, Republiku Srpsku, promoviše u tzv.“srpsku državu“
Čestitajući dan RS-a, Irinej je izjavio:„Neka je sretan ovaj dan i neka je blagoslov Božji na narod i Republiku Srpsku, najmlađu srpsku državu“!
Podsjećamo gospodina Irineja da je Bosna i Hercegovina suverena i međunarodno priznata država koja je odmah nakon svog osamostaljenja bila izložena agresiji od strane SRJ, a bošnjački narod genocidnom projektu pripremljenom od strane SANU-a, podržanog od rukovodstva SPC-a, implementiranog od strane zločinačkog režima Slobodana Miloševića, te da je neprimjereno na ovako grub način zloupotrebljavati gostoprimstvo i sipati so na otvorenu ranu.
Bili smo zaprepašteni izjavom gospodina Irineja datom odmah nakon izbora na mjestu patrijarha da se muslimanima ne može vjerovati i da oni kad su u manjini poginju glave, a kad ojačaju nastoje silom nametati svoju ideologiju, ali smo htjeli vjerovati da je po srijedi nesmotrenost i početno nesnalaženje na novoj funkciji.
Nakon ove izjave smo posve sigurni da je ovo dobro osmišljen koncept revidiranja historije u izvodbi cjelokupnog srpskog političkog, nacionalnog i duhovnog establišmenta, gdje se nastoji izmijeniti karakter događaja u Bosni i Hercegovini od 1992-1995. godine, a ono što je nastalo kao posljedica genocida i etničkog čišćenja proglasiti za srpski „Pijemont“.
Ova izjava je također jasna potvrda da je višegodišnja šutnja čelnih ljudi SPC-a, i odbijanje da se izjasne i osude zločine svojih vjernika nad Bošnjacima tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, kao i aktivno skrivanje u svojim manastirima ratnih zločinaca, jasno smišljen plan koji je imao za cilj „dobijanje na vremenu“ i „računanje na bošnjačku zaborav“.
Činjenica da je predsjedniku Srbije, Borisu Tadiću dodijeljen orden Republike Srpske na lenti, koga su prethodno dobili i pojedini haški optuženici za ratne zločine, do kraja demaskira nedosljednost navodne mirovne politike Borisa Tadića.
Kvalifikacija Milorada Dodika upućena bošnjačkim političarima u Sarajevu „lešinari u Sarajevu“ samo potvrđuje da su sva dodvoravanja iz Sarajeva prema Beogradu i Banjoj Luci samo podgrijala osionost Dodika i njegovih mentora iz Beograda.
BKZ poručuje svima onima koji daju sebi za pravo da na bestidan način negiraju suverenitet i teritorijalni integritet BiH, i nastoje svojim djelovanjem raditi na negiranju genocida nad Bošnjacima da će sve svoje resurse i kapacitete upotrijebiti u odbrani nacionalnog interesa svih Bošnjaka svijeta: cjelovita i suverena Bosna i Hercegovina, i pravo bošnjačkog naroda da više nikada ne dozvoli da bude žrtva genocidnih projekata.
p r e n e s e n o
U nedjelju su u Gračanici i Gradačcu, u prisustvu velikog broja građana, održani skupovi pod nazivom “20 godina genocidnog projekta Republike Srpske“, na kojima je govorio mr. Fatmir Alispahić.
On je dao osvrt na presude Svjetskog suda pravde i Haškog tribunala koje pokazuju da su utemeljitelji Republike Srpske ratni zločinci, zbog čega je nedopustivo da ratni plijen, zasnovan na ubistvima i progonima, ima ustavni karakter.
Dejtonski sporazum je okvir za nastavak genocida nad Bošnjacima i za velikosrpsko i velikohrvatsko ovladavanje uništenom Bosnom i Hercegovinom. Stoga je borba protiv političkog Dejtona izvorni antifašizam, koji proizilazi iz tekovina ZAVNOBiH-a!
Dejtonski sporazum je potpisan pod prisilom i ucjenom, on je kriminalan i nelegalan, jer niko u ime Republike Bosne i Hercegovine nije imao ovlaštenja da stavi potpis na priznavanje genocida i negiranje referendumske volje 63 posto bh. građana, koji su se izjasnili u kakvoj BiH žele živjeti.
Politički Dejton je negacija referendumske volje bh. građana, i kao takav mora biti obaran, kako bi se vratilo stanje temeljeno na legitimitetu, a ne na protuustavnim dogovorima. Sa rušenjem Dejtona vraćamo se na prethodno pravno stanje, u Republiku Bosnu i Hercegovinu, u kojoj nije bilo ni entiteta ni kantona, a ljudska i nacionalna prava su garantirana evropskim standardima.
Pošto je postojanje genocidnog entiteta Republike Srpske uslovljeno Dejtonom, koji je RS priznao 1995., a ne 1992., to znači da sa rušenjem političkog Dejtona prestaju postojati i entiteti u BiH. Dosad nije postojala politička volja za rušenje Dejtona i povratak u prethodno pravno stanje, jer su naši političari ucijenjeni višestruko, ali i obavezom da prihvataju dejtonska načela.
Ta politička volja će se ubuduće graditi oko nezavisnih antifašističkih organizacija koje će zastupati legalitet i legitimitet Republike Bosne i Hercegovine – rekao je, između ostalog, Fatmir Alispahić, te predstavio dokumete iz 1995., koji se kriju od javnosti, a koji preciziraju mogućnost da se Dejtonski sporazum proglasi nevažećim ukoliko se ne bude sprovodio, a što je odavno već jasno u pogledu propasti Aneksa sedam.
Organizatori manifestacija su bila omladinska udruženja iz Gračanice i Gradačca, a na skupu u Gradačcu se obratio i načelnik ovog grada mr. sc. Fadil Imširović.
U nedjelju, 8. januara 2012., u 13:00 sati, bh. organizacije u Danskoj su održale protestni miting protiv genocidne tvorevine Republike Srpske i podjele Bosne i Hercegovine.
Na mitingu su u ime velikog broja protjeranih Bošnjaka govorili: Ispred Udruzenja dijaspore Munir Mujezinović, inače borac Armije RBiH i ratni vojni invalid. On je ukazao na nepravdu legalizacije projekta čiji su tvorci svi odreda optuženi za genocid i ratne zločine.
Potom je u ime omladine govorio Arnel Šaljić,student prava na Univerzitetu u Kopenhagenu, te mnogi drugi. Skup je protekao dostojanstveno sa porukom antifašistima u Evropi i patriotima u BiH i dijaspori - da odlučno i energično zaustave antibosansko djelovanje RS-a, koja bi mogla biti ukinuta ako se dokaže da Dejtonski sporazum nije sproveden i da je okvir za dalje razaranje Bosne i Hercegovine.
Takođe je upozoreno na djelovanje ekstremnog dijela HDZ-a, koji je već 20 godina u korelaciji sa velikosrpskim ekstremistima. Sa skupa u Danskoj je poručeno da će se svakog 9. januara podsjećati na početak genocidne agresije.
U subotu 7. januara u IC Monticello - New York, nakon osnivanja Inicijativnog odbora BKZ i potpisivanja otvaranja Predstavništva Sandžaka u SAD uz prisustvo velikog broja Bošnjaka, Albanaca i Amerikanaca održan je čas historije na temu “20 godina genocidnog projekta Republike Srpske“.
Predavanje je održao Sead Šaćirović, predsjednik Narodnog vijeća Sandžaka. Šaćirović je posebno istakao proces genocidnog projekta koji je nastao u institucijama i umovima srpsko-crnogorskog fašističkog političkog, vjerskog i kulturnog estabilišmenta. Taj srpsko-crnogorski genocidni projekat nad Bosnom i bošnjačkim narodom je zvanično započeo 9. januara 1992. godine kada je osnovana “republika šumska” u Republici Bosni i Hercegovini. Od tada pa sve do danas, od strane srpsko-crnogorskih velikonacionalista ne janjavaju napadi i kasapljenje naše jedine domovine i istrebljenje našeg naroda.
Poruka sa ovog historijskog časa ukazuje da su institucije međunarodne zajednice izdale načela demokracije, dozvolili su agresorima da pred očima cijelog svijeta kasape međunarodno priznatu državu i jedan miroljubivi europski narod nad kojim je u srcu Europe već jedanaest puta čini genocid i uz to da na krvlju i kostima nedužnih Bošnjaka formiraju genocidnu tvorevinu, te da je mimo svih ljudskih načela u mirovnom procesu u Daytonu legaliziraju na 49% bosanske zemlje. Učesnici ovog časa, među kojima je bilo preživjelih žrtava genocida u BiH, zahtjevaju od svih međunarodnih faktora, a posebno od zvaničnika SAD, da zakažu međunarodnu konferenciju o Bosni i Hercegovini i da entiteti konačno budu poništeno.
Na kraju su svu prisutni pozvani da se fatihom da se sjete nevinih Bošnjaka i Bošnjakinja koji su stradali u genocidu u cijeloj RBiH, ali i svih onih koji su u stradali u vremenu hapšenja i deportacije sa Crnogorskog primorija, zatim u pljevljiskoj Bukovici, otmice putnika u Štrpcima, Sjeverinu i hapšenja u Sandžaku…
Bošnjaci.net
U povodu političke zloupotrebe termina „islam", Služba za odnose s javnošću Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini izdala je saopćenje za javnost u kojem se kaže:
Upotreba termina „islam" i vrijednosti koje on u sebi implicira u političke svrhe ili radi političke manipulacije je neprihvatljiva i vrijeđajuća za muslimane i Islamsku zajednicu u Bosni i Hercegovini. Islam je Božija Riječ, Njegova Istina koja je spuštena ljudima i u sebi nosi univerzalne vrijednosti i principe dobra za ljude.
Milorad Dodik je u kontekstu oživljavanja sjećanja na početak genocidnog projekta ponovo koristio termin „islam", rekavši da su Bošnjaci putem Alije Izetbegovića imali očiglednu namjeru da islamiziraju Bosnu i Hercegovinu. Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini najoštrije osuđuje ovu i svaku drugu vrstu zloupotrebe ........
termina „islam", kao praksu kojoj često posežu neki srpski političari i ekstremisti.
Islamska zajednica insistira da srpski političari u Banja Luci i Beogradu prestanu zloupotrebljavati vjeru islam i skreće pažnju međunarodnoj zajednici da srpski političari u Beogradu i Banja Luci šire klimu mržnje i rasizma prema muslimanima zbog njihove vjere islama. Dok nije kasno Islamska zajednica upozorava na opasnost od rasizma, šovinizma i islamofobije.
Još jednom Islamska zajednica ponavlja i poručuje Miloradu Dodiku da su mu bošnjački političari adresa kojoj se treba obratiti za politička pitanja, a da on nije kompetentan da se bavi islamom. Stiče se utisak da je Milorad Dodik, nakon što je dobio uvjerenje da je navodno „pobjedio" Harisa Silajdžića, te nakon povlačenja u dobrovoljnu izolaciju Sulejmana Tihića i „prizemljenja" Zlatka Lagumdžije, robusno krenuo na Islamsku zajednicu i vjeru islam.
Islamska zajednica obznanjuje da će uz podršku muslimana, onim čime raspolaže, braniti svoja prava i muslimanske interese od svakoga pa i od Milorada Dodika. Islamska zajednica i reisu-l-ulema po svom poslanju imaju obavezu da ozbiljno shvataju zabrinutosti svoga naroda. Kako neko reče, isto je raniti čovjeka ili ga ubiti, jer je to pokazatelj odnosa prema nekome ili nečemu. Stoga Islamska zajednica ima obavezu da na najmanju ogrebotinu njenog naroda reagira, unatoč nijemim posmatračima koji nemaju znanja ili hrabrosti da štite sebe, ako već neće svoj narod.
Moramo primjetiti zanimljivu činjenicu da Milorad Dodik, pošto nema živih političara, najavljuje svoje napada na mrtvog Aliju Izetbegovića, računajući da ga već odavno niko ne brani i da su se njegovi politički nasljednici dobrim dijelom odrekli svega Alijinog, osim njegovog imena pred izbore i prisjećanja na dan njegove smrti, porukom da je "Alija bio istorijska ličnost" - i ništa više. Očito, Dodiku smeta i mrtav Alija Izetbegović, i mrtvog ga se boji.
Dakako, drugo je pitanje ima li iko da odgovori Dodiku u ime mrtvog Alije Izetbegovića? Gdje su Bošnjaci, njihova pamet i sloboda, ili opet čekaju da im Dodik dođe na kućna vrata pa da se probude i shvate da napad na Aliju ustvari nije na Aliju, već na njih i njihovu porodicu? Jesu li Bošnjaci opet spremni da plaču kao nejač za onim što treba da brane kao muškarci? Hoće li im opet biti silovne majke, sestre i kćerke da bi shvatili da se trebaju boriti za druge, kako bi odbranili vlastita prava, prije svih pravo na život i čast?- kaže se u saopćenju Službe za odnose s javnošću Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.
p r e n e s e n o
Bez Mostara neće biti Bosne, kazao je na tribini "Pozicija i perspektive Bošnjaka u Hercegovini" održanoj sinoć u Mostaru akademik prof. dr. Muhamed Filipović osvrćući se na činjenicu da Bošnjaci polako prestaju biti faktor u tom dijelu naše države. p r e n e s e n o
Do kraja 2010.godine ostalo je još nekoliko dana. I ove, 2010.godine, kao i svih ranijih ratnih godina, u Afganistanu počinjeni su brojni zločini nad afganistanskim civilima od strane NATO snaga predvođenih američkom vojskom.
Svjetski mediji, zbog medijske blokade nametnute od strane Sjedinjenih Američkih Država ....
veoma rijetko izvještavaju o brojnim ubijanjima afganistanskih civila. Pa ipak, sumirajući spomenute rijetke medijske i druge izvještaje i ove godine je u Afganistanu ubijeno više hiljada civila.
Najranjivija kategorija među afganistanskim civilnim žrtvama su djeca. Nažalost, NATO snage predvođene američkom vojskom u 2010.godini su ubile više stotina afganistanske djece. Stvarni broj ubijene djece je daleko veći a taj broj ćemo teško saznati, osim ako Wikileaks ne objavi povjerljive dokumente američke vojske o zločinima u Afganistanu za ovu godinu.
Wikileaks je prošle godine objavio preko 90 hiljada ratnih izvještaja američke vojske iz Afganistana. U tim izvještajima spomenuti su brojni počinjeni zločini nad afganistanskim civilima od strane američke vojske i njihovih saveznika iz NATO-a i Afganistana. Za razliku od medija koji zbog nametnute blokade veoma rijetko izvještavaju o broju i vrsti počinjenih zločina nad afganistanskim civilima, objavljeni dokumenti američke vojske na Wikileaksu pokazuju pravo stanje po tom pitanju.
Julien Assange, osnivač WikiLeaksa kaže da se među 90 hiljada objavljenih dokumenata nalaze izvještaji o hiljadama incidenata koji otkrivaju brojne počinjene zločine nad afganistanskim civilima.
Kao što smo rekli, najbrojnije žrtve među afganistanskim civilima su djeca. Od oktobra 2001.godine, kada je počela američka agresija na Afganistan pa do danas, američka vojska i njeni saveznici ubili su više od tri hiljade afganistanske djece ( samo u jednom danu i jednom napadu u maju 2009. godine u provinciji Gerani Natovi avioni su ubili 140 civila od čega 93 djece i 28 žena).
Dakle, broj ubijene djece u Afganistanu je veći od broja poginulih Amerikanaca u terorističkom napadu 11.septembra 2001.godine. Prema vjerodostojnim procjenama, samo u prvih nekoliko mjeseci američke okupacije u Afganistanu, od 7.oktobra pa do kraja 2001.godine ubijeno je preko 20 hiljada afganistanskih civila. Način na koji se...
p r e n e s e n o
Preuzmite BESPLATNO najnoviji broj SAFF-a (broj 306) ovdje
Danas je reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić primio u nastupnu posjetu novoimenovanog ambasadora R Turske u BiH Ahmeta Yildiza. Reisu-l-ulema je zahvalio turskom ambasadoru na njegovom principijelnom stavu oko statusa Brčkog i zamolio ga da obrati pažnju na ono što se događa u Mostaru i da se otvoreno pismo muftije mostarskog uzme ozbiljno u razmatranje jer ono što se sada događa oko Mostara "miriše na progon muslimana poput progona muslimana iz Španije".
Reisu-l-ulema je ukazao i na problem održivog povratka Bošnjaka širom BiH, posebno u području RS, u posljednje vrijeme ne samo zbog ekonomski loših uvjeta za održivi povratak, već i zbog toga što se u posljednje vrijeme prema Bošnjacima širi diskriminacija i predrasude što kod povratnika izaziva strah, nelagodnost i razmišljanje da napuštaju svoje domove po drugi put u vrlo kratkom periodu. p r e n e s e n o
Mustafa ef. Cerić: Bošnjacima je namjenjena sudbina španskih Jevreja
Povodom pisma muftije mostarskog Sida ef. Smajkića od 16.12. 2012. god. o teškom stanju muslimana Bošnjaka u Mostaru i Hercegovini zbog kršenja njihovih osnovnih ljudskih prava uz šutnju domaćih političara i blagoslov OHR-a, reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić je izdao saopćenje za javnost u kojem se kaže:
Jučerišnje pismo muftije mostarskog Seida ef. Smajkića ne može ostaviti ni jednog razumnog i odgovornog čovjeka ravnodušnim. Uistinu, svi patriote i svi pijatelji Bosne i Hercegovine u svijetu pismo muftije mostarskog treba da shvate vrlo ozbiljno i krajnje odgovorno.....
Pismo je strašan krik, možda posljednji, da se spriječi nacionalni pogrom i progon Bošnjaka muslimana iz Mostara, ali i iz Hercegovine. Jer, ako se Mostar etnički očisti od Bošnjaka muslimana, onda ni u drugim gradovima nema nade za njih.
A riječ je upravo o Mostaru koji je ostao uspravan i nakon rušenja mosta i koji je unatoč silama zla uspio obnoviti most i pružiti ruku povjerenja i pomirenja kroz statut o jedinstvenom gradu jednakopravnih građana.
Nije bilo lahko uvjeriti Bošnjake koji su prošli višegodišnji mostarski pakao da prihvate statut OHR-a, kojeg je 2004. god. predložio bivši visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu Pedi Ešdaon (Paddy Ashdown), o jedinstvenom gradu na račun samostalnih općina u istočnom Mostaru, ali su, kao i uvijek (naivno ili bezpomoćno), povjerovali da je međunarodna zajednicau u osobi visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu ozbiljna organizacija, koja poštuje svoje odluke i koja neće podleći ucjenama nacionalističkih i interesnih grupa.
Bošnjaci su i meni tada vjerovali kad sam im govorio da je statut o jedinstvenom gradu Mostaru u interesu suvereniteta i integriteta cijele Bosne i Hercegovine, podsjećajući ih na riječi rahmetli Alije Izetbegovića da je "bolje dijeliti vlast, nego zemlju". Nevoljko, ali su Bošnjaci prihvatili statut o jedinstvenom gradu Mostaru, vjerujući da će OHR inzistirati na njegovoj provedbi u smislu jednakopravnosti svih građana i naroda, bez majorizacije i marginalizacije bilo koga.
Nažalost, ništa od toga se nije ostvarilo i zato se danas pitam da li sam dobro uradio što sam nagovorio Bošnjake da prihvate statut o jedinstvenom gradu Mostaru kojeg je predložio tadašnji viski predstavnika Pedi Ešdaon, koji je bez sumnje bio jedan od najaktivnijih i najuspješnijih visokih predstavnika za Bosnu i Hercegovinu.
Umjeso primjene statuta o jedinstvenom Mostaru, kakav li paradoks, ustavni sud Bosne i Hercegovine, uz blagoslov OHR-a, kao autora statuta, flagrantno krši princip o jednakopravnosti građana i osporava statut o jedinstvenom Mostaru, pozivajući se na princip "jedan glas, jedan čovjek", ali samo za Mostar.
Na taj način međunarodna zajednica kroz OHR-e pokazuje svoju nedosljednost i nepravdu prema Bošnjacima, namećući im embargo na pravo za samoodbranu od diskriminacije na osnovu nacije i vjere, što je ravno apartheidu, na isti način kao što im je bilo nametnut embargo na oružje za samoodbranu od agresije i genocida.
Zbog toga je pismo muftije mostarskog Seid ef. Smajkića znak za uzbunu dok nije kasno i dok još imamo koliko toliko snage da se odupremo svojevrsnoj inkviziciji koja se sustavno već duže vrijeme provodi nad muslimanima Bošnjacima pod izgovorom "vehabijskog pokreta" na Balkanu sa središtem u Sarajevu iako se još niko i nigdje nije identificirao sa tim pokretom, niti postoji pismeni "manifest" vehabijskog pokreta, kao što postoji pismeni "manifest" fašističkog pokreta Norvežanina Breivika, koji, kakvog li licemjerja!, nije terorista, već nedefinirani pojedinac i neuračunljivi luđak iako je u sred dana onako iz zabave ubio više od sedamdeset mladića i djevojaka.
Da, vrijeme je da kažemo cijelome svijetu da nas priča o "vehabijskom pokretu" u RS-u i priča samozvanih eksperata za terorizam podsjeća na priču o Jevrejima u Alnadaluziji (Španiji) iz 1492. god. zbog kojih je ustanovljena "Španska inkvizicija" radi utvrđivanja grijeha Jevreja koji su tajno ispovijedali svoju vjeru i nakon što su javno prešli na katoličanstvo. Posljedice "Španske inkvizicije" su bile progon Jevreja i muslimana sa Iberijskog poluotoka od kojih su se mnogi naselili u naše Sarajevu o čemu svjedoči i čuvena "Sarajevska Hagada".
One koji nam govore da su izvještaji policije iz RS-a o 14 općina sa vehabijskim centrima budalaštine i da su trojica "eksperata" za međunarodni terorizam (Domagoj Margetić, Darko Trifunović i Dževad Galijašević), obične budale, podsjećamo da su nam to isto tako govorili da su priče početkom devedesetih u beogradskim mdijima o islamskim fundamentalistima budalaštine te da su psihijatri Jovan Rašković u Hrvatskoj i Radovan Karadžić u Bosni obične budale.
Te i takve budalaštine i te i takve budale su Bošnjacima muslimanima donijeli progon, silovanje, ubijanje i genocid. Zbog tog iskustva pozivam bošnjačke političare da se uozbilje, da se ujedine i da ne šute pred naletom duhovnog, nacionalnog i kulturnog pogroma i progona Bošnjaka muslimana iz Mostara i Hercegovine. Također, pozivam bošnjačke intelektualce da ne šute, već da se aktivno uključe i pomognu svom narodu da preživi nametnutu mentalnu torturu i svojim intelektualnim radom osiguraju miran i siguran život našoj djeci.
Našu ulemo pozivam da se sustegne od javnog govora koji otežava i onako teško stanje u našem narodu. Posebno želim skrenuti pažnju profesorima na Fakultetu islamskih nauka da svoj posao rade savjesno i odgovorno te da čuvaju ljudski ugled i akadamsku čast svojih kolega i onda kad se ne slažu oko nekoh pitanja, što treba biti radost naše slobode a ne noćna mora našeg naroda i naše Islamske zajednice.
Pozivam međunarodnu zajednicu da zašiti muslimane Bošnjake od pogroma i progona te da zaustavi kampanju nekih državnih institucija i nekih medijskih kuća, posebno javnih državnih servisa, kampanju koja ima za cilj uspostavu inkvizicije nad muslimanima i Islamskom zajednicom pod izgovorom vehabijskog pokreta.
Mi vjerujemo u vladavinu prava, ali najoštrije odbacujemo paušalne optužbe sa ciljem zastrašivanja našeg naroda.
Muslimani Bošnjaci žive teško vrijeme za svoj opstanak i ostanak u svojoj vjeri i na svojoj zemlji, ali, kao i dosada, oni se uzdaju u Allahovu milost i svoj pošten odnos prema drugom i drugačijem. To je znao cijeniti ausro-ugarski kralj Franjo Josip i zato je imao pošten odnos prema Bošnjacima u teškim vremenima.
Nadam se da sadašnji visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu Valentin Incko neće iznevjeriti Franju Josipa i neće biti uzrok nestanka muslimana Bošnjaka poput nestanka muslimana i Jevreja iz Španije - kaže se u saopćenju za javnost reisu-l-uleme Mustafe Cerića povodom pisma mostarskog muftije o teškom stanju Bošnjaka muslimana u Mostru i Hercegovini.
p r e n e s e n o
Dok su Trebinje, Bileća, Gacko, Nevesinje i Ljubinje, u istočnoj Hercegovini, zbog etničkog čišćenja već dvadesetak godina skoro pusti od Bošnjaka, slična sudbina sada prijeti i drugim hercegovačkim gradovima, Čapljini, Stocu, ali i Mostaru!
Posljednji incidenti u Stocu, gdje se, osim džamija, napadaju i vjernici, baš kao i nedavno u Mostaru, gdje je stalno prisutna tendencija da se centar Hercegovine uredi kao hrvatski stolni grad, te vrlo teška ekonomska situacija doprinose tome da se Bošnjaci Hercegovine osjećaju deprimirano i frustrirano. Prema našim saznanjima, veliki broj cijelih porodica iz hercegovačkih gradova seli se ka unutrašnjosti zemlje, prema Sarajevu, Zenici ili Tuzli. Takav trend može biti poguban po biološki opstanak Bošnjaka u Hercegovini.
Sve to je i direktna je posljedica i višegodišnje minder politike pojedinaca iz Sarajeva koji je nebrojeno puta trgovali hercegovačkim bošnjacima, prodajući njih i teritoriju na kojoj žive za truhle kompromise i vlastiti šićar.
Kolona vozila
Nakon završetka rata u Stocu je broj Hrvata povećan u odnosu na prijeratno stanje, broj Srba neznatno smanjen, a broj Bošnjaka prepolovljen. Tamošnji Bošnjaci, oni koji su imali sreću da se zaposle, uglavnom, rade u Mostaru.
- Dođite u Stolac u šest ili sedam ujutro pa ćete vidjeti kolonu vozila prema Mostaru. Radim u jednom privatnom preduzeću čiji je vlasnik Hrvat i jedini sam Bošnjak koji je tu zaposlen. U našem naselju Gorica, gdje je povratak realiziran 90 posto, ljudi teško žive. Bave se zemljoradnjom, baš kao i u stolačkim i čapljinskim selima - priča nam Halid Medar.
Njegov sugrađanin Avdo Vuk prije rata imao je privatni biznis. Danas je, kao i njegova supruga, nezaposlen, a školuje troje djece, od čega dvoje studira. Na naše pitanje kako preživljava, odgovara:
- Jedan mjesec mi spremi brat, a drugi svastika iz inozemstva.
Većina Stočana je ogorčena jer, kako kažu, ni u jednom javnom preduzeću Bošnjaci ne rade. U "Inkosu" je zaposleno tridesetak žena koje rade za 300 KM. Svi obećavaju kule i vile pred izbore, a donacije se dijele uvijek istim osobama.
Tvrde da su Bošnjacima u Stocu ugrožena osnovna ljudska prava, jer najčešće moraju potezati veze da bi iz općine dobili obični dokument.
Opasan eksperiment
Mostarski Bošnjaci, također, posljednjih godina žive u očaju. Dok se jedna strana grada intenzivno gradi, na drugoj se raznim opstrukcijama sprečava razvoj. Već godinama nema ujedinjenja komunalnih preduzeća niti gradskih institucija, a posljednja odluka Ustavnog suda BiH kojom je naložena djelimična promjena Statuta Mostara obeshrabrila je većinu Bošnjaka u gradu na Neretvi.
Nadaju se da neće biti provedena, a to očekuje i bivši gradonačelnik Mostara Hamdija Jahić.
- Imamo, nažalost, situaciju da HDZ BiH otvoreno zagovara treći entitet, a odluka Ustavnog suda je politička, iako je pravno neprovodiva, insistira se na njenom provođenju. Provedba ove odluke značila bi to da bi Bošnjaci prestali biti relevantan politički faktor u gradu i ta odluka Ustavnog suda je za Bošnjake Mostara potpuno neprihvatljiva.
To je veoma opasan eksperiment, jer to je prvi korak u realizaciji Mostara kao hrvatskog stolnog grada i de facto stvaranje trećeg entiteta - ocjenjuje Jahić.
Las Vegas i Bangladeš
- Građani osjete šta se dešava, jer dok jedna strana Mostara izgleda kao Las Vegas, druga djeluje poput Bangladeša. Bošnjaci prodaju nekretnine ovdje i, praktično, sele u Sarajevo, jer se osjećaju nesigurnim i u ekonomskom i u političkom smislu. Bošnjaci ne smiju biti građani drugog reda - poručio je Jahić.
p r e n e s e n o
