Došao je patrijarh Irinej, poglavar Srpske pravoslavne crkve, u Bosnu i Hercegovinu da suvlasnicima ove zemlje, Bošnjacima, Hrvatima, Srbima i ostalim građanima kaže: „Ovo je srpska zemlja, zemlja Svetog Save, zemlja naših mnogih poznatih ličnosti“.

Iako nije predugo na poziciji poglavara SPC, patrijarh Irinej je uspio pet puta posjetiti Republiku Srpsku, a tek prvi put nešto što je izvan tog kantona, iz čega se da zaključiti da patrijarh obavlja velikosrpske, osvajačke misije, iako su Srbi ravnopravni na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine. U protivnom, šta ima patrijarh pet puta biti u Republici Srpskoj, kad Srba ima i u Tuzli, Zenici, Maglaju? Ispade da su za samog patrijarha ti Srbi izvan RS vjernici drugog reda, a da pravovjerni Srbi žive samo među granicama koje je genocidom nad Bošnjacima uspostavio Radovan Karadžić.

Pokazao je to Karadžićevo lice patrijarh Irinej kada je dao ovu skandaloznu izjavu o „srpskoj zemlji“, a u zemlji gdje ništa nije srpsko, već je samo – i srpsko, jednako koliko i bošnjačko, i hrvatsko, zapravo: bosanskohercegovačko. Tvrditi da je BiH „zemlja Svetog Save“ jednako je drsko, jer Sveti Savo, uz svo poštovanje prema vjerskim osjećajima u Srba, stoluje s onu stranu Drine.

Rušenje 614 džamija, a ukupno rušenje i skrnavljenje 1874 objekta Islamske zajednice, direktno dokazuje kako je vjera u Bošnjaka bila zvanični vojni cilj velikosrpskog i velikohrvatskog agresora. Ovaj ogromni broj dokazuje da rušenje džamija nije bio incident, već je to bila široka vojna operacija inžinjerijskih jedinica, s ciljem zatiranja tragova bošnjačkog duhovnog suvereniteta.

Danas nam ne ruše džamije, ali nam okreću narod protiv sebe i svoje vjere. Od Bošnjaka se traži da bude islamofob, da mrzi sebe i svoje, kako bi bio podoban ovom dejtonskom poretku. Ko to ruši džamije u nama?! Onaj isti koji je rušio džamije pred nama, i to s istim ciljem da Bošnjaka ne bude u vjeri, da vjere ne bude u Bošnjacima, kako bi Bošnjaci postali bivši narod, a naša zemlja bivša zemlja.
Zato ne dozvolimo da Dan džamija bude tek podsjećanje na prošlost, već da bude suočenje sa stvarnošću. Pred nama je borba za očuvanje džamija u bošnjačkim srcima, jer kad su džamije u srcima, biće ih, uz Božiju Pomoć, i pred očima – rekao je Fatmir Alispahić...   i z v o r

U Ambasadi SAD-a u Sarajevu danas je održan sastanak o temi lokalnih izbora u Srebrenici. Sastanku su prisustvovali predsjednik SDA Sulejman Tihić, predsjednik SBBBiH Fahrudin Radončić, predsjednik SBiH Amer Jerlagić, potpredsjednik SDP-a Damir Hadžić, te ambasador SAD-a u našoj zemlji Patrick Moon i zamjenik pomoćnika državnog sekretara Phillip Reeker.

Predsjednik SBiH Amer Jerlagić rekao je da su se prisutni predstavnici političkih stranaka usaglasili o potrebi revizije biračkih spiskova za Srebrenicu, sa čim se nije složila američka strana koja smatra da bi to moglo proizvesti domino efekt u drugim mjestima.

- Iznenadio me prijedlog američke strane da u dogovoru s Miloradom Dodikom prihvatimo umjerenog kandidata SNSD-a ili srpske koji bi i nama odgovarao, što sam shvatio kao sugestiju da su ovi naši pokušaji već osuđeni na propast, potcrtao je Jerlagić.
p r e n e s e n o

Berkan Yashar, bivši agent CIA-e, u intervjuu za ruski "Channel One" otkrio je kako je Osama bin Laden "umro prirodnom smrću prije pet godina, čak četiri godine prije nego što je navodno ubijen u velikoj akciji SAD-a".

On kaže da "SAD nisu ubile zloglasnog vođu al-Qaide".
- U septembru 1992. godine, dok sam bio u Čečeniji, prvi puta sam upoznao čovjeka po imenu Bin Laden. Sastanak se odvio u u gradu Grozny. Na drugom spratu zgrade bila je porodica gruzijskog predsjednika koji je u to vrijeme bio izbačen iz države, a na donjem spratu živio je Osama - ispričao je Yashar.

Bivši agent CIA-e tvrdi da je lično poznavao trojicu Bin Ladenovih tjelesnih čuvara te da su bili bliski prijatelji. Oni su mu, kako tvrdi, ispričali da su ga čuvali sve do njegove smrti 26. juna 2006. godine, prenosi "RT".

- Čak i ako cijeli svijet vjeruje da je Bin Laden ubijen prošle godine, ja to ne mogu vjerovati. Lično sam poznavao trojicu njegovih čuvara, Samija, Mahmooda i Ayuba, koji su bili uz njega do samoga kraja, kada je umro 2006. godine - tvrdi Yashar.

Berkan Yashar još tvrdi da su ga "upravo trojica čuvara pokopala na planinama u blizini pakistansko-afganistanske granice". CIA je, kako je ispričao u intervjuu, "otela jednog od trojice čuvara svega nekoliko dana prije nego je objavljena informacija o smrti Bin Ladena". On im je otkrio tačnu lokaciju groba bivšeg al-Qaidinog vođe.

- Nije se dogodio nikakav napad. Ja poznajem sve američke operacije iznutra: oni su pronašli Bin Ladenov grob, iskopali njegovo tijelo, a svijetu ispričali priču o velikoj akciji i pogubljenju. Predstavili su sve kao svoju veliku pobjedu kako bi poreznim obveznicima dokazali da ne plaćaju ogromne svote novca uzalud - ispričao je Yashar. Washington je 2. maja prošle godine objavio kako je zloglasni vođa al-Qaide ubijen u velikoj akciji američkih snaga sigurnosti u Pakistanu.
i z v o r

To što ja mislim i pišem da su Ivo Komšić i Dubravko Lovreović velikohrvatski nacionalisti i šovinisti, zamaskirani u dejtonske kostime, to nema nikakve veze sa temom moje doktorske disertacije koja glasi „Iseljeničko iskustvo u novijoj bošnjačkoj književnosti“. Izuzev ako svoj šovinizam nisu institucionalizirali pod krovom Filozofskog fakulteta u Sarajevu.

Ove je hefte objavljeno toliko dobrih tekstova o slučaju diskriminacije jednog Bošnjaka na Filozofskom fakultetu u Sarajevu - tako što mu je u ime ideološke nepodobnosti uskraćeno pravo da doktorira - da ja uistinu ne mogu nadmašiti briljantne analize Ekrema Tucakovića, Uge Vlaisavljevića, Muhameda Velića i drugih. A pošto sam ja taj diskriminirani Bošnjak, koji je bez argumenata optužen za „rasizam“, od mene se očekuje da kažem nešto što bi bilo „tačka na i“ u ovom slučaju.

Novinar i publicista Fatmir Alispahić je posljednjih dana jedna od glavnih vijesti u BiH, nakon što ga je Nastavno-naučno vijeće Filozofskog fakulteta u Sarajevu proglasilo nepodobnim za stjecanje doktorata.

Ovo je diskriminacija. Nisam ni rasista ni fašista i nijedan sud me nije proglasio takvim, što mi neki žele prišiti. Mislim da je problem i u temi kojom se želim baviti. Bošnjačko iseljeničko iskustvo prvi put bi se našlo u književnosti, a ono podrazumijeva i bavljenje genocidom nad Bošnjacima.   ( Fatmir Alispahić )

Provodeći pakleni plan SANU-a Srbija i Crna Gora naročito su nastojali da Bošnjake otuđe od sebe samih i nametnu nam kompleks niže vrijednosti, odnosno stav kako smo „mi niko i ništa“ dok su oni sve, strana ka kojoj nam se valja okrenuti.

Intelektualna i svaka druga ovisnost bošnjačkog naroda o vladajućim režimima Srbije i Crne Gore i njihovim centrima moći predstavlja najveću tragediju koja nam se mogla dogoditi poslije genocida. Šireći pesimizam i potištenost pomenuti centri moći su uspjeli da nam nametnu situaciju u kojoj zaista gubimo vlastitu ličnost i intelektualnu nezavisnost. Nažalost, ovu prljavu rabotu odrađuju preko, prodatih šejtanu, duša bošnjačkih.

Onog momenta kada su pojedini Bošnjaci počeli služiti vlastitim dželatima i kada su počeli poprimati njihove moralne i civilizacijske norme ponašanja sami sebe su osudili na propast i poniženje. Obožavanjem i glasanjem za oligarhe i tagute svaki pojedinac sebe je iz čistog svjetla doveo u stanje mraka i propasti.
( Izvod iz članka Ibrahima Čikića - Bošnjaci.net )

Problem upravljanja Mostarom nije samo pitanje Mostara: Bošnjačka vlast saučesnik je u nestanku Bošnjaka iz Hercegovine! Hercegovinu pretvaraju u zonu isključive vlasti Hrvata i dovršavaju se ratni srpski i hrvatski planovi, uz asistenciju bošnjačkih političara.

Otkad je mostarski muftija poštovani gospodin Smajkić - a mostarske muftije su oduvijek bile značajne za našu zemlju - upozorio na činjenicu da se novim načinom biranja Uprave grada Mostara dovršava proces tihog stvaranje nove Herceg-Bosne, s Mostarom kao stolnim hrvatskim gradom u Bosni i Hercegovini, nastalo je stanje koje ima dvije bitne karakteristike.

S jedne strane, vidljiva je apsolutna šutnja hrvatske političke javnosti, uključujući i hrvatsku državnu politiku, jer o čemu je gospodin Josipović mogao raspravljati s biskupom Perićem ako nije raspravljao o problemu dovršavanja stalnog i sistematskog pritiska hrvatske vladajuće većine na faktičkoj eliminaciji bošnjačkog stanovništva s tog teritorija, uključujući sada i Mostar.

Kako je Hercegovina i inače dejtonskim nakaznim rješenjima bila podijeljena i kako su Trebinje, Ljubinje, Bileća, Gacko i Nevesinje ustupljeni Republici Srpskoj, čime je faktički legaliziran genocid nad tamošnjim Bošnjacima, te se tamo danas samo dovršava proces pune eliminacije bošnjačkog življa, sada se dovršava taj isti proces i u ostatku Hercegovine, izuzimajući jedino Jablanicu i Konjic, a cijeli taj prostor pretvara u zonu isključive vlasti Hrvata.